Pravo je čudo kako čovek u tuđini odjedanput
počne da shvata vrednost nekih stvari i reči, na koje kod kuće nije ni
obraćao pažnju. Prvi put te davne godine, shvatih koliko je taj
troslovni turcizam prisutan u našem svakodnevnom govoru, koliko
višeslojan, nabijen svim mogućim značenjima i varijacijama... Čini mi se
da ne možemo ni da sastavimo rečenicu, a da se u njoj ne nađe makar
jedno bre, baš kao u Bosanaca, bolan, ili kod Dalmatinaca ono čuveno,
nepostojano eeee! — koje ima hiljadu značenja i intonacija.
Rečeno sa divljenjem: On je, bre, ljudina!
Potcenjivački: Ma, idi, bre!
Izazivački: Šta je, bre?
Nežno: Ih, bre!
Sa ljubavlju: Dođi, bre...
Prepotentno: Ti ćeš, bre, da mi kažeš?
Filozofski: More, bre!
Zapanjeno: Otkud sad to, bre?
Zapovednički: "Sviri, bre! — zapovedi Hajduk Stanko Ciganima".
Epski: "Bre, ne laži crni Arapine!"
"Bre, ćutao sam, bre, vikao sam, bre, pretio — badava, sve zlo, te zlo!"
Kako, uopšte, prevesti to malo, a tako značajno bre, na bilo koji svetski jezik?
A, u njemu ima inata, ima prkosa, nežnosti i ležernosti, ima nečeg
bundžijskog i obesnog, mangupskog i kabadahijskog... Ono služi da se
izrazi odobravanje i divljenje, istovremeno, neodobravanje i žaljenje,
služi za čuđenje, za poziv i opomenu, za iznenađenje, za podsticanje,
hrabarenje, sokolenje i za preklinjanje.
U tom malom bre smo mi, sa svim manama i vrlinama — čini se, ono je naša
suština... I da se nekim čudom izgubimo u svetu, izrasli bismo sigurno,
ponovo, iz ta tri slova!
Momo Kapor
Bre
Hoćemo li i mi malo da zaBREknemo, zbog čega i od koga?
Ma BRE nešto mi je dosta svega od politike do eukaliptike, od nesanice do nestašice, od nada do pada;
ma nešto mi je baš bre od sada do tada.
[img]
%20%20Uploaded%20with%20
ImageShack.us[/img]